Cipka je nekada bila prisutna samo u balskim dvoranama, vjencanjiima, budoarima, a poslednjih godina se vratila na velika vrata, na ulice grada, gdje je zapocela neki sasvim novi zivot.
Istoricari tvrde da se cipkom jos u davna vremena, dicio narod starog Egipta. Svedocanstva o caroliji cipke, toga dalekog vremena i danas se cuvaju u egipatskim piramidama. Dugo cuvanu tajnu izrade cipke Egipcani su prenijeli Grcima i Rimljanima, kao svoju veliku dragocenost.
Pocetak cipkarstva se tradicionalno smjesta u 15. vijek, u Flandriju i Italiju, u doba renesanse. Renesansna cipka je bila detalj na odjeci vise klase, a zadrzavala je stroge geometrijske oblike, dok se u baroku cipka karakterise potpunom slobodom oblika. Hriscani su cipku izradjivali od tankih zlatnih i srebrnih niti.
Motivi cipke su se mijenjali u zavisnosti od mode toga vremena. U 17. vijeku u Italiji i Spaniji, cipka je bila teska, sa uzdignutim ivicama i strogo naglasenim preckicama, dok je u Francuskoj, ona bila lagana poput paucine, mrezasto i rucno ispletena, koju je otmen svijet nosio na rukavima i okovratniku. Bila je simbol otmenosti, taj simbol je i danas zadrzala.
Postoje dvije osnovne metode izrade cipke : rucna i masinska. Umijece cipkarstva su zene prenosile sa koljena na koljeno, cuvajuci tradiciju. Istovremeno su se otvorile radionice za izradu cipke, u kojima su se vjestine cipkarstva toliko usavrsile, da su pojedini komadi, dostizali vrijednost pravog umetnickog djela. S pojavom prve masine za cipku, u 19 vijeku, rucna izrada je potpuno zamrla, ali do danasnjeg dana, uspjela je da se izbori za veoma vazno mjestu u industriji mode.
Razlikujemo vise vrsta cipki: Napuljsku, aloju, sen gal, krose i mnogo, mnogo drugih, a kod nas su najpoznatije paska cipka i takozvana dubrovacka.
Svojim njeznim motivima, ona odjeci daje neku toplinu. Nije ni pogresna ona cuvena da je cipka kraljica svih tkanina.
Sa cipkom treba oprezno, tu vazi pravilo manje je vise.
Za dan cipka, njezne roze ili bez boje je savrsena, a za vece crna cipka je najbolji izbor.
Volim cipku, jer odise romantikom, koja je u ovom svijetu, vec pomalo zaboravljena i stavljena u sasvim drugi plan.
Cudo prirode, koje nikog ne ostavlja ravnodusnim je nastanak bisera, od samo malog zrnca pijeska ili neko stranog bica, nastane sjajna perlica, simbol prefinjenosti, elegancije i stila. Skoljke luce sedef iz svog plasta, sprecavajuci da se njihovo mekano tijelo izgrebe , oblazuci zrnce, sloj po sloj, godinama… Oblik ne mora da bude potpuno pravilan, ali su najdragoceniji oni koji su loptasti ili u obliku suze, koji su dosta rijetki. Mogu biti bijeli, crni kao i u prelaznim nijansama. Danas postoje i podmorske farme, koje vjestacki ubacuju zrno peska, ili neku kuglicu, kako bi podstakle skoljku da luci sedef i samim tim stvara biser.
Islam o biseru govori kao o simbolu nevinosti, dok u mnogim drugim kulturama ima dublju simboliku. Dok su u Japanu biseri nosioci srece, a u Kini casti, plemenitosti i mudrosti, u Indiji se smatra da je zena koja nosi bisere blagoslovena da bude majka mnogo djece. I dok su do skoro biseri bili rezervisani za nase bake, ovih sezona su sve popularniji medju mladima, kako kao dodatak vecernjoj toaleti, tako i uz farmerke, najjednostavnije kosuljice ili majice. Nalazimo i da mnoge zvijezde kombinuju bisere sa drugim materijalima kao sto su zlato, srebro, ali i koza.
